Trgovanje ljudima je ozbiljan društveni problem prilikom kojeg dolazi do najgorih oblika kršenja ljudskih prava, kao što su prava na život, sigurnost, privatnost, na slobodu kretanja, i slobodu izbora. Trgovanje ljudima nije izoliran problem niti je problem pojedinih država, on je globalni problem:

  • ekonomski nerazvijenim zemljama (brojne Afričke, Azijske i Latino-Američke države) i zemljama u tranziciji (zemlje Istočne Europe) koje su u većini slučajeva zemlje porijekla žrtva trgovanja
  • ekonomski razvijenim zemljama (zemlje dalekog Istoka npr. Japan, zemlje Zapadne Europe i Sjeverne Amerike) koje su i zemlje tranzita i zemlje odredišta žrtava trgovanja ljudima.

Trgovanje ljudima je po prvi puta definirano 2000. godine u Protokolu Ujedinjenih naroda o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, poznatim još pod nazivom "Palermo protokol". Članak 3 ovog protokola definira što je trgovanje ljudima, kojim sredstvima se vrši i zbog čega: "Trgovanje ljudima će značiti vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje skloništa i prihvat osoba pomoću prijetnje ili uporabe sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, obmane, zlouporabe ovlasti ili položaja bespomoćnosti ili davanje ili primanje plaćanja ili sredstava da bi se postigao pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu iskorištavanja. Iskorištavanje uključuje, u najmanju ruku, iskorištavanje prostituiranja drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad i usluge, ropstvo ili odnose slične ropstvu, služinsko ropstvo ili odstranjivanje organa."

Prema Palermo protokolu, a i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravim djeteta, dijete je svaka osoba mlađa od 18 godina. Trgovanje ljudima ne poznaje spol i dob žrtve, premda su žrtve najčešće osobe ženskog spola do 35 godina starosti.

Faze trgovanja

Trgovanje ljudima se događa u nekoliko faza. Prva faza je regrutacija ili vrbovanja potencijalnih žrtava. Postoje različiti načini vrbovanja koje trgovci ljudima primjenjuju, ali ipak svi imaju isti cilj te su usmjereni ka ostvarenju potreba potencijalne žrtve pronalasku dobro plaćenog posla u zemlji ili inozemstvu te omogućavanje boljeg života. Osobe koje vrbuju potencijalne žrtve mogu ih poznavati te u njih imaju povjerenja (poznanik/ca, obiteljski prijatelj/ica, dečko). Potencijalne žrtve se vrbuju putem:

  • različitih oglasa za dobro plaćen posao u inozemstvu ili zemlji (ove usluge mogu nuditi razne agencije za zapošljavanje, pratnju – eskort, agencije za sklapanje braka, modne agencije i sl.)
  • Interneta, kroz sobe za razgovor (chat rooms)

Ali, žrtve mogu biti i otete, a nerijetko se događa da zbog siromaštva roditelji prodaju svoju djecu.

Druga faza je transport, kojoj je prethodila izrada dokumenata i nabavljanje vize i/ili dozvole za rad u inozemstvu. Potencijalna žrtva najčešće ne sređuje sama svoje dokumente već za nju to čini osoba koja ju je vrbovala. U ovoj fazi žrtve još uvijek vjeruju da idu u bolju budućnost te da će raditi posao koji im je obećan.

Treća faza je faza iskorištavanja. Nakon dolaska na odredište, žrtvama se psihičkim, fizičkim i seksualnim nasiljem slama otpor. Nakon što se žrtvi slomi otpor ona je stavljena u dužničko ropstvo te biva prisiljena baviti se prostitucijom, prosjačenjem ili nekim drugim oblikom prisilnog rada sve dok ne otplati dug trgovcu. Često taj dug raste iz dana u dan i nemoguće ga je otplatiti. U ovoj fazi trgovci koriste različita sredstva i mehanizme kojima uspostavljaju kontrolu nad žrtvom, kao što su:

  • oduzimanje dokumenata
  • nasilje prema žrtvama i prijetnje njihovim obiteljima i prijateljima
  • dužničko ropstvo
  • stvaranje ovisnosti o drogama
  • izolacija

Faktori rizika

Premda postoje određeni zajednički faktori rizika da neka žena, dijete i/ili muškarac postane žrtva trgovanja ljudima, ovdje će biti navedeni rizični faktori specifični za djecu.

Siromaštvo

Siromaštvo čini djecu jako ranjivom te su siromašna djeca visoko na listi potencijalnih žrtava trgovanja. Trgovci nude mogućnost zapošljavanja izvan države te krajnje siromašne obitelji zavedene takvim obećanjima nerijetko šalju svoju djecu na rad izvan svog okruženja.

Nejednaki status žena, djevojaka, djevojčica u društvu

Pravna i socijalna nejednakost žena, djevojaka i djevojčica je veoma plodno tlo za trgovanje. Tamo gdje su žene, djevojke i djevojčice svedene na objekt i robu stvara se pogodna klima za kupnju i prodaju žena, djevojaka i djevojčica. Veoma često, u takvim društvima, žene, djevojke i djevojčice su neobrazovane jer im je uskraćeno školovanje te su prisiljene ostati kod kuće i raditi kućanske poslove. Često su i zlostavljane u obitelji. U takvim situacijama obećanje trgovaca im se čine kao mogućnost bijega od iskorištavanja i nasilja u obitelji. Za mnoge, migracija i/ili zapošljavanje izvan njihove zajednice ne predstavlja samo ekonomsku odluku, već pronalaženje osobne slobode, boljih uvjeta života ili način uzdržavanja njihove obitelji.

Nepohađanje škole

Djeca koja ne pohađaju školu mogu lako postati žrtve trgovanja. Procjenjuje se da 121 milion djece na svijetu ne pohađa školu, od koji su većina djevojčice. Upis u školu je bitan element u borbi protiv trgovanja ljudima, jer obrazovanje pruža djeci bolje i veće mogućnosti zaposlenja i bolju priliku u životu. Također, većina preventivnih programa ciljaju na pismenu djecu.

Djeca bez obitelji i/ili skrbnika

Djeca bez obitelji i/ili skrbnika, djeca koja žive u domovima za napuštenu djecu kao i zanemarivana djeca su veoma visoko na ljestvici potencijalnih žrtava trgovanja i iskorištavanja.

Siročad i djeca izdvojena ili odvojena od obitelji zbog siromaštva, oružanih sukoba, nasilja ili migracija mogu živjeti u veoma nesigurnom okruženju, bez skrbnika, ali i osjećaja pripadnosti. Svi ovi faktori povećavaju mogućnost da ona postanu žrtve trgovanja.

Neregistriranje djece nakon rođenja

Djeca koja nisu upisana u matične knjige državljana su također u velikoj opasnosti da postanu žrtve trgovanja. Procjenjuje se da 41% djece rođene u 2000. godini nije registrirano. Takva djeca nemaju legalni identitet te je trgovcima ljudima i djecom lakše ih sakriti, prebacivati iz zemlje u zemlju i prodati. Neregistriranje otežava pružateljima pomoći žrtvama trgovanja identifikaciju, određivanje godina i zemlje porijekla.

Humanitarne krize i oružani sukobi

Tijekom sukoba, oružane skupine mogu oteti djecu i prisiliti ih da sudjeluju u sukobu kao djeca vojnici. Ta djeca mogu biti seksualno zlostavljana. Sukobi doprinose lakšem prelasku granica, između sukobljenih strana, te na taj način olakšavaju posao trgovcima. Pokazalo se da povećanje seksualnog iskorištavanja djece u prostituciji, u post konfliktnim zonama je usko povezano s dolaskom mirovnih snaga.

Sve veći zahtjevi u seks industriji i za jeftinom radnom snagom

Trgovanje i ogromni zahtjevi za jeftinom radnom snagom i seksualnim uslugama su usko povezani. Želja za što većom dobiti je često stavljena ispred etike, a rezultat je iskorištavanje djece u tvornicama i manufakturama.

Neravnopravnost žena i djece te patrijarhalna muška dominacija dovodi do prešućenog toleriranja seksualnog iskorištavanja žena i djece od strane muškaraca. Takvi stavovi su još više pojačani dopuštanjem i nekažnjavanjem muškaraca koji seksualno iskorištavaju žene i djecu.

Oblici iskorištavanja djece

Najčešći i specifični oblici iskorištavanja djece su slijedeći:

Radno iskorištavanje

Djeca, žrtve trgovanja mogu biti iskorištavana za rad na plantažama, rudnicima, tvornicama, manufakturama. Uvjeti rada su uvijek opasni po život, primjerice, rad sa opasnim kemikalijama ili rad na opasnim mašinama. Ova djeca se često drže pod stalnim nadzorom i u izolaciji, te i zbog nepoznavanja jezika ne mogu obavijestiti vlasti o svojoj situaciji.

Rad u domaćinstvu

Procjenjuje se da su većina djece iskorištavana za rad u kući djevojčice. Roditelji i djeca su često namamljeni obećanjem o školovanju ili dobro plaćenom poslu. Jednom kada dijete uđe u lanac trgovanja nad njim se uspostavlja kontrola te postaje ovisno o svom trgovcu.

Seksualno iskorištavanje

Djeca, posebice djevojčice, koje postanu žrtve trgovanja iskorištavane su za rad u seks industriji. One rade u bordelima, salonima za masažu, na ulici, a koristi ih se i za izradu pornografskog i pedofilskog materijala.

Djeca vojnici

Procjenjuje se da su djeca vojnici korišteni ili se koriste u više od 30 oružanih sukoba u skoro svakom dijelu svijeta. Neka su djeca uvučena u oružane sukobe zbog siromaštva ili zlostavljanja, dok su neka prisilno regrutirana ili oteta. Uloga djece u sukobima može biti raznolika. Ona se mogu koristiti kao glasnici, nosači, kuhari, "supruge" koje pružaju seksualne usluge ili kao ratnici.

Brak

Brojni su razlozi zašto se trguje djevojkama i djevojčicama u svrhu prisilnih brakova. U veoma siromašnim sredinama, djevojčica ili djevojka se može smatrati teretom za obitelj te se udaja za starijeg muškarca vidi kao strategija preživljavanja. Postoje i rastući zahtjevi starijih muškaraca, u područjima visoke zaraze HIV/AIDS-om, za mladim djevicama, jer se u nekim kulturama smatra da seksualni odnos s djevicom liječi od HIV/AIDS-a. Također i imigranti se žele oženiti za djevojke iz zemlje svog porijekla, pridonoseći tako trgovanju djecom u svrhu prisilnih brakova.

Nelegalna posvojenja

Povećana potražnja za posvajanjem pridonosi trgovanju bebama i malom djecom. Ponekad majke iz zemalja u razvoju prodaju svoje dijete, a nerijetko je novorođenče ukradeno, a majkama rečeno da je mrtvorođeno.

Sport

Dječaci, žrtve trgovanja, su često prodavani u zemlje Bliskog istoka kao jahači na devama. Utrke deva su veoma unosan sport, a djeca su tražena zbog male građe. Iskorištavanje djece kao jahača na devama je veoma opasno i može rezultirati ozbiljnim povredama i smrću. Dječaci koji izgube utrku bivaju pretučeni, oduzima im se plaća i hrana te su psihički i fizički zlostavljani.

Prosjačenje

Uz seksualno iskorištavanje, prosjačenje je jedan od najčešćih oblika iskorištavanja djece žrtava trgovanja. U nekim slučajevima djeca su i namjerno osakaćena kako bi pobudila suosjećanje i prikupila što više novaca.

Odstranjivanje organa

Kod trgovanja ljudima, ljudsko biće je svedeno na robu s kojom se trguje. Kada je ono iskorišteno i neupotrebljivo u bilo kojem drugom obliku, trgovci tada ljudsko tijelo recikliraju te mu odstranjuju organe. Trgovanje ljudima u svrhu odstranjivanje organa je veoma teško otkriti i pratiti, ali budući da postoje prijavljeni slučajevi nikako se ne smije zanemariti.

Posljedice trgovanja na djecu

Svaka žrtva trgovanja ljudima tijekom cijelog procesa izložena je stalnoj traumi i stresu uzrokovanom psihičkim, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem. Žrtve trgovanja zlostavljaju svi počinitelji: trgovci, "poslodavc", makroi i mušterije.

Emocionalne posljedice

Djeca, žrtve trgovanja osjećaju sram, krivnju i imaju nisko samopoštovanje. Ona se osjećaju izdana, posebno ako je počinitelj netko kome su ona vjerovala. Ovi faktori, kao i samo iskustvo mogu uzrokovati noćne more, nesanicu, osjećaj beznadnosti i depresiju, a mogu dovesti i do samoubojstva.

Fizičke posljedice

Djeca žrtve trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja su u velikoj opasnosti od zaraze od spolno prenosivim infekcijama, uključujući i HIV/AIDS. Mnoge žene i djevojke su rekle kako "mušterije" plaćaju više za spolni odnos bez prezervativa, a djevojke i djevojčice su rijetko u poziciji da zahtijevaju od "mušterije" da upotrijebi prezervativ. Djeca iskorištavana za rad u domaćinstvu, u tvornicama, za prosjačenje su također često seksualno iskorištavana, silovana i premlaćivana, što može ostaviti trajne posljedice na njihovo zdravlje.

Psihosocijalne posljedice

Trgovanje ostavlja i razne psihosocijalne posljedice na djecu, posebice na društveni i obrazovni razvoj. Mnoga djeca nemaju obitelj te su prisiljena od rane dobi na rad. Bez obrazovanja i podrške obitelji te isključivanja iz uobičajenih društvenih aktivnosti ona ne razvijaju u potpunosti svoje potencijale. Budući da su, kao žrtve trgovanja, pod stalnim nadzorom te nemaju kontakta sa vanjskim svijetom nisu u mogućnosti potražiti pomoć.

Statistike

  • Prema Ujedinjenim narodima, 700 000 žena, djece i muškaraca svake godine postanu žrtve trgovanja ljudima
  • Procjenjuje se da je danas 27 miliona ljudi u ropskom položaju, od toga 8 miliona djece
  • Prema procjenama Međunarodne organizacije za rad u 2000. godini 1.8 miliona djece bilo je iskorištavano u seks industriji
  • Prema Uredu za drogu i kriminal Ujedinjenih naroda od ukupnog broja žrtava trgovanja 48% su djeca

 

[ Tekst pripremila: Dunja Bonacci Skenderović, Ženska soba]