Zamislite da vaše dijete jednog dana dođe kući i pita vas, iz čista mira, što znači snošaj. Što ćete reći?

Uvijek postoji reakcija izbjegavanja: "Pitaj tatu (mamu)" ili "Reći ćemo ti kad dovoljno odrasteš i budeš u stanju razumjeti".

Naravno, jedna od mogućnosti je i "Odakle ti to?". Ili, koliko god komplicirano zvučalo  možete razgovarati s djetetom i objasniti mu/joj što je snošaj. Na ovaj način vi ćete biti izvor informacija vašem djetetu a ne neki klinac s ulice.

Svi se slažu da bi roditelji trebali biti "otvoreni i iskreni" kada razgovaraju s djecom o seksu, ali nitko im nije spreman reći kako da to učine. Nakon stoljeća šutnje i tajnosti, od roditelja se danas traži da se "oslobode". Kako započeti ovu transformaciju? Kako je izvesti?  

Prvo, roditelji bi trebali shvatiti da prije nego budu u stanju slobodno komunicirati s djecom, moraju biti u stanju otvoreno razgovarati međusobno i razviti senzibilitet prema vlastitim osjećajima.

Roditelji mogu početi postavljajući sebi pitanja poput: "Jesam li zadovoljan/na svojom vlastitom vezom?", "Je li se naša veza promijenila otkad smo zajedno ili u braku?", "Jesmo li u stanju izraziti naklonost koju osjećamo jedno prema drugome?".

Na temelju mog profesionalnog iskustva, smatram da roditelji često nisu u doticaju s vlastitim osjećajima. Ovakvi razgovori mogu im pomoći da postanu svjesni sebe i otvoreniji prema partnerovim/partneričinim potrebama. Ponekad su roditelji jednostavno zaboravili da su, prije nego su postali roditelji, bili ljubavnici. Preuzimanje odgovornosti roditeljstva ne smije umanjiti nečiju seksualnost ili ljubav koju osjećaju jedno prema drugome. Kroz ove otvorene razgovore, kako svaki od partnera postaje svjestan/na vlastitih želja i potreba, roditelji će biti bolje pripremljeni da se nose sa razvojem seksualnosti vlastitog djeteta.

Osim većeg senzibiliteta prema vlastitim seksualnim osjećajima, roditelji često trebaju poznavati i neke osnovne činjenice. Primjerice, znanje o masturbaciji, snošaju, kontracepciji i spolno prenosivim infekcijama (SPI) je osnova za roditelje koji žele razviti smjernice za djecu.

I posljednje, roditelji moraju razgovarati o seksu. Oni kojima je nelagodno čuti ili izgovarati seksualne pojmove/riječi mogu vježbati – sami, s partnerom/icom, ili u razgovoru s prijateljem/icom ili stručnom osobom – sve dok im to ne postane ugodno i normalno. Ovo je važno zato što su djeca osjetljiva na emocionalnu vrijednost koju roditelji pridaju određenim riječima i mogu "pokupiti" ono što roditelji osjećaju radije nego ono što govore. 

Iako većina odraslih danas zna da masturbacija ne uzrokuje akne, impotenciju, ili ludilo, u što se nekada vjerovalo, još uvijek postoji velik dio nepotrebne uznemirenosti oko toga.           

Roditeljska reakcija na djetetovu masturbaciju će vjerojatno biti uvjetovana stavovima o masturbaciji koje su usvojili odrastanjem, ali ona treba odražavati njegovo/njezino znanje kao odrasle osobe da je normalno ako dijete to čini ili ne čini.

U razgovoru s djecom o seksualnim pitanjima, roditelji bi trebali prihvatiti djetetove izraze ali i pružiti mu pravilne nazive. Važno je djetetu reći točna imena dijelova i funkcija tijela jer im se time daje dignitet i prirodnost.    

Ako dijete ponavlja nepristojne izraze vezane uz seksualnost koje je čulo na ulici ili od odraslih, roditelji bi trebali objasniti što to znači bez straha od upotrebe konkretnih riječi i izraza. Ovaj pristup ima nekoliko prednosti. Prvo, dijete će znati da ne može koristiti nepristojne izraze kao "oružje" protiv roditelja. Drugo, dijete će shvatiti da niti jedno pitanje ili tema koju spomene neće izazvati roditeljsku nelagodu. Treće, objašnjavajući značenje nepristojnih izraza vezanih uz seksualnost uz korištenje pravih izraza, roditelji se odnose prema seksualnosti sa poštovanjem, umjesto da ju "pometu pod tepih".

Neka djeca vjeruju da je izražavanje tjelesne naklonosti neprikladno zato što rijetko vide odrasle da se dodiruju! Slijedom toga, mnogi odrastaju ne znajući kako se fizički izraziti. Kao adolescenti/ce, ova djeca mogu povjerovati da je dodirivanje druge osobe uvod u seksualni čin, prije nego legitimni oblik izražavanja naklonosti. Očigledno, roditelji ne bi smjeli uskratiti djeci fizičku bliskost nakon ranog djetinjstva; starije dijete i dalje treba tu garanciju roditeljske ljubavi i može to prihvatiti kao prirodan i smislen način izražavanja osjećaja.

Mnogi roditelji strahuju da je informiranje o osnovnim činjenicama isto kao i dati mladima dozvolu da budu promiskuitetni. Moj stav je, dok zbog mnogih razloga adolescenti/ce nisu spremni/e za seks, uskraćivanje informacija o seksualnosti, SPI i kontracepciji dok mladi ne budu "spremni" samo povećava šanse da će učiniti pogreške.     

Smatram da roditelji moraju osigurati moralno vodstvo. Uzimajući u obzir činjenicu da se mnogi adolescenti/ce upuštaju u seksualne odnose bez roditeljskog pristanka, odrasli mogu pokušati osigurati da ovi seksualni susreti ne budu katastrofalni. Standardi ponašanja su dobri za adolescente/ice, jednako kao i za odrasle. Adolescenti/ce žele i trebaju razumne smjernice od roditelja.

Evo nekih ponašanja koje spominjem u razgovorima s mladima:

  1. Nitko nema pravo iskorištavati tijelo druge osobe, komercijalno ili seksualno.     
  2. Nitko nema pravo donijeti na svijet neželjenu djecu.
  3. Nitko nema pravo širiti bolest. Ako ste inficirani, odmah se liječite.

Kao i s ostalim aspektima iskustva, najbolji način da pomognete vlastitoj djeci da razviju zdrave stavove o seksu je kroz vlastiti primjer. Ako su roditelji iskreni i dobro informirani, djeca će naučiti vrijednost poznavanja činjenica. Ako roditelji velikodušno izražavaju naklonost prema djetetu i partneru/ici, mladi će i sami naučiti biti partneri i roditelji puni ljubavi. U praksi, ako se roditelji osjećaju ugodno sa vlastitom seksualnošću, djeca će imati odličnu priliku naučiti kako imati seksualno sretan i ispunjavajući život. I naučit će to od osoba koje im mogu biti najbolji učitelji- njihovih roditelja.     

 

Autor teksta je dr. Sol Gordon, autor brojnih knjiga iz područja seksualnosti i komunikacije roditelji-djeca.

 Izvor: www.advocatesforyouth.org