Društveni fenomeni

ESTETSKA KIRURGIJA

Masovni fenomen

Naomi Wolf je još 1991. slikovito zapazila da svake godine grad veličine San Francisca "padne pod kirurški nož" (2006. godine približna procjena stanovništava San Francisca iznosila je 798 680). Međutim danas statistike izgledaju sasvim drugačije: u SAD-u je zabilježeno oko 10 milijuna estetskih zahvata i to kirurških (npr. povećanje grudi) i ne-kirurških (npr. injekcije botox-a kojim se smanjuju ili uklanjaju bore na licu). U različitim dijelovima svijeta prevladavaju različite vrste estetskih kirurških zahvata. (pročitajte više). Tako je na primjer, u Jugoistočnoj Aziji najpopularnija operacija očnih kapaka, u Brazilu smanjenje dojki a u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza rekonstrukcija himena. 90% zahvata estetske kirurgije se izvodi na ženama a muškarci su u najvećem broju slučajeva estetski kirurzi. Međutim, nekim zahvatima estetske kirurgije, poput presađivanja kose i korekcija nosa, podvrgavaju se i muškarci ali, kako ćemo kasnije vidjeti, iz drugačijih razloga nego žene. Zapadnjačka ideja ljepote je univerzalna u industriji estetske kirurgije. Azijatkinje se često podvrgavaju estetskoj kirurgiji kako bi imale "zapadnjački oblik očiju". Estetska kirurgija je postala masovni fenomen gdje su važnu ulogu u prihvaćanju fenomena od strane populacije odigrali mediji. U početku, estetska kirurgija se vezala uz poznate i slavne osobe (jet-set, pjevače/ice, glumce/ice) poput Michael-a Jackson-a, Joan Collins, Cher. Mediji danas prikazuju estetsku kirurgiju kao opciju koja je ne samo otvorena za sve već nosi i obećanje uspješnog i sretnog života.

Žene, muškarci i estetska kirurgija

Kroz medijsko oglašavanje estetska kirurgija je postala normalna "roba" na tržištu. Ako ne odaberemo estetsku kirurgiju to se ponekad interpretira kao neuspjeh u korištenju svih raspoloživih sredstava kako bi održali mladalački i društveno poželjan izgled. Posljednjih godina sve više muškaraca se odlučuje na estetsku kirurgiju ali to često čine u tajnosti. Odabir estetske kirurgije od strane muškaraca objašnjava se poslovnom taktikom, promocijom u karijeri: tijelo koje ljepše izgleda će lakše biti promovirano. Iako svako tijelo može imati "mane" koje opravdavaju kirurške zahvate, diskusija i marketing ovih procedura se uglavnom usmjerava na žene kao tipične korisnice. Ova razlika u tretiranju muških i ženskih tijela u estetskoj kirurgiji jasno pokazuje kako je estetska kirurgija rodno određen fenomen (tj. bitno različit za muškarce i žene te uglavnom namijenjen ženama). Kao što je primijetila Wendy Chapkis, lijepo tijelo je ženina odgovornost. Ona će biti vrednovana i nagrađena na temelju toga koliko dobro utjelovi taj ideal "savršenog ženskog tijela". U raznim novinama rijetko će se naći oglasi estetskih kirurga koji su namijenjeni isključivo muškarcima. Kada se muškarac prikazuje kao potencijalni pacijent estetske kirurgije, najčešće je predstavljen kao ozbiljan poslovni čovjek za kojeg je mladalački izgled nužan radi poslovnog uspjeha i promocije. Oglašavanje estetske kirurgije, često nazivane i kozmetička kirurgija je stereotipno rodno određeno: biti muškarac zahtijeva brigu oko produktivnosti, muževnosti i snage dok biti prava žena zahtijeva kupnju kozmetičkih proizvoda i usluga. Također, tehnologija estetske kirurgije proizvodi tijela koja su vrlo tradicionalno rodno određena (npr. ženska tijela su oblikovana u skladu sa stereotipnim poimanjem ženske ljepote).

Stavovi feministkinja

Feministkinje se razlikuju u pogledima na estetsku kirurgiju. Dio njih smatra da estetska kirurgija predstavlja tehnološku kolonizaciju ženskih tijela dok drugi dio smatra da je to tehnologija koju žene mogu upotrebljavati u vlastitu korist. Ann Balsamo nije sklona prihvatiti jednostavan i očigledan zaključak da je kozmetička kirurgija jedno od područja gdje su žene pasivne žrtve. Ona estetsku kirurgiju smatra praksom gdje žene svjesno djeluju da bi vlastitim tijelima dale neki značaj.

Dio feministkinja shvaća estetsku kirurgiju kao opasne intervencije na ženskim tijelima. Jedan od glavnih pristupa tom pitanju je "ljepota kao opresija". Ovaj pristup uključuje prevladavajuće društvene norme i ideje o ženstvenosti i ženskom izgledu. Wendy Chapkis smatra da ne možemo razumjeti estetsku kirurgiju bez da uzmemo u obzir rod i moć. To znači da je briga o izgledu primaran način na koji su rodne razlike kreirane i održavane. Žene su navođene da vjeruju da kontrolirajući svoja tijela mogu kontrolirati i svoj život.

Kathryn Morgan polazi od ideje da većina žena koje idu na estetsku kirurgiju kažu da to čine zbog sebe. Ona smatra da takva odluka zapravo nije istinski izbor jer žene koje vjeruju da odabiru novi identitet ustvari se konformiraju sa prevladavajućim normama ženstvenosti. Žene su navedene da vjeruju da im je potrebna estetska kirurgija. One koje vjeruju da odabirući estetsku kirurgiju koriste vlastitu moć da nadvladaju omražena tijela su u stvarnosti žrtve iskorištavanja. Žene su prisiljene od strane ljubavnika, muževa ili članova obitelji da se podvrgnu "popravljanju" vlastitih tijela. Stoga, ova autorica zaključuje kako estetska kirurgija predstavlja prisilu žena na konformitet te ih krivo navodi da vjeruju kako je operacija prihvatljiv odgovor na njihove probleme.

Cathy Davis kritizira mišljenje Kathryn Morgan jer smatra da ono ne uzima u obzir aktivan odnos koji žena ima prema vlastitom tijelu te ne ostavlja prostor da je ženski izbor estetske kirurgije izraz aktivnog djelovanja a ne konformiteta. Cathy Davis je provela istraživanje u Nizozemskoj među ženama koje su se odlučile na estetsku kirurgiju. Kao istraživačica bila je zapanjena odlukom lijepih žena (po njenom sudu) da se podvrgnu estetskoj kirurgiji. Na temelju rezultata istraživanja zaključuje kako je odluka o podvrgavanju estetskom zahvatu uglavnom uključivala godine razmišljanja i mučenja, gdje su se žene trebale nositi sa neodobravanjem partnera i obitelji. Također, ispitivane žene izjavljuju da se nisu podvrgle estetskoj kirurgiji jer žele biti ljepše, već inzistiraju na tome da su to učinile za sebe. Ispitanice shvaćaju estetsku kirurgiju kao nešto što je za njih moralno problematično pa je moralo biti opravdano (npr. često su odluku objašnjavale u terminima prava - pravo da ne pate, pravo na sreću…itd.). Zaključak C. Davis jest da estetska kirurgija može biti način za ženu da preuzme kontrolu nad svojim životom tako što će preoblikovati svoje tijelo. Ovaj zaključak predstavlja izraz liberalnog individualizma koji oslobađa osobu od odgovornosti za političku i društvenu promjenu - odnosno upravo za ono za što se zalaže feminizam.

Estetska kirurgija i mediji

Mediji su fenomen estetske kirurgije prezentirali kao jedan od ponuđenih proizvoda na tržištu namijenjen poboljšanju fizičkog izgleda. U SAD-u se tokom 2004. godine prikazivao reality show "Swan" (Labud). Sastavni dio ovog show-a je bila estetska kirurgija. Show "Swan" je nudio ženama za koje se smatralo da su "ružna pačad" da se transformiraju u "prelijepe labudove". Nudio im je mogućnost da dožive fizičku, mentalnu i emocionalnu transformaciju pred televizijskim kamerama koje su pratile cijeli proces. Svaka sudionica je dobila tim stručnjaka (većinom muškaraca) – trener, terapeut, estetski kirurg, zubar i stilist – koji su radili zajedno na stvaranju individualnog programa za svaku sudionicu. Za vrijeme tromjesečne faze transformacije koja je uključivala različite zahvate (između ostalog i kirurške) sudionicama je bilo zabranjeno pogledati se u ogledalo. Finale serije se sastojalo od natjecanja u ljepoti svih sudionica na kojoj je proglašena najljepša od njih i okrunjena titulom "The Ultimate Swan".

Estetska kirurgija i umjetnost

Francuska preformance umjetnica Orlan izazvala je značajnu pomutnju u umjetničkim krugovima svojom radikalnom umjetnošću tijela (radical body art). Naime, Orlan koristi estetsku kirurgiju kao dio svog performance-a. Njen idealni autoportret stvoren je kompjuterski na temelju djela klasične umjetnosti (uzela je čelo Da Vincijeve Mona Lise, bradu Bottticellijeve Venere (itd.) i na temelju toga stvorila idealni autoportret). Autoportreti Orlan kreirani su na kirurškom stolu. Umjetnica je prvu operaciju imala 1987. godine a nakon toga je uslijedilo još niz operacija. Svaka operacija je "događaj" i tematski je određena. Operacijska sala je uređena, kirurzi i sestre obučeni u dizajnersku odjeću jednako kao i Orlan. Prije nego legne na operacijski stol Orlan daje poljubac kirurgu a za vrijeme operacije pod lokalnom anestezijom čita filozofske i psihoanalitičke tekstove dok joj režu lice i probadaju meso iglama. Sve operacije su snimane a neke su i satelitski prenošene i prikazivane u umjetničkim galerijama diljem svijeta. Za Orlan, najvažnije pitanje tiče se statusa tijela u našem društvu i njegove budućnosti u terminima novih tehnologija. Tijelo se tradicionalno vezalo uz nešto zadano, nepromjenjivo i "Bogom dano" u ljudskom životu (Davis, 1997).

Adolescenti/ice i estetska kirurgija

Američko društvo estetskih kirurga (ASPS) smatra da mladi doživljavaju estetsku kirurgiju kao način koji će im pomoći da se uklope i budu prihvaćeni od strane prijatelja/ica i obitelji. Prema podacima ASPS-a 333 000 osoba u dobi od 18 godina i mlađih su se podvrgnuli estetskoj kirurgiji u 2005. godini, za razliku od 306 000 koji su to učinili u 2000. godini (usp.www.kidshealth.org).

Malo je vjerojatno da će estetski kirurški zahvat mladima promijeniti život. U SAD-u estetski kirurzi provode dosta vremena intervjuirajući adolescente/ice koji se žele podvrći kirurškom zahvatu kako bi odlučili da li su dobri kandidati/kinje za operaciju. Liječnici/ce žele utvrditi da li su mladi dovoljno emocionalno zreli kako bi podnijeli zahvat. Estetski kirurški zahvati su operacije što znači da uključuju anesteziju, zacjeljivanje rana i druge ozbiljne rizike. Najviše tražena operacija među adolescentom populacijom u SAD-u je korekcija nosa.

U Republici Hrvatskoj estetska kirurgija je ponajprije namijenjena punoljetnim osobama. Međutim, postoje zahvati koji se mogu obaviti i prije navršene punoljetnosti a to su korekcije odstojećih uški i korekcije nosa i devijantnog septuma. Za oba zahvata potrebno je obaviti detaljne pretrage a nužan je i pismeni pristanak roditelja. Statistike o vrstama i broju estetskih zahvata izvedenih na adolescentima/icama nisu dostupne.

Emocije imaju jako veliki utjecaj na to kako mislimo da izgledamo i to ne samo u adolescentnoj dobi. Osobe koje su depresivne ili pretjerano samokritične mogu imati iskrivljen pogled na vlastiti izgled te misliti da će promjena izgleda riješiti sve njihove probleme. To zasigurno nije slučaj. Emocionalni problemi mogu se riješiti uz pomoć stručne osobe (terapeuta/kinje, psihologa/inje i sl.) a ne estetskim kirurškim zahvatom.

Reference:

  • Na web stranici www.awfulplasticsurgery.com možete vidjeti zanimljive primjere estetskih kirurških operacija.
  • Chapkis, W. (1998) Beauty secrets. London: Women's Press
  • Balsamo, A. (1996) "On the cutting edge: Cosmetic surgery and new imaging technologies", u Technologies of the gendered body: reading cyborg women. Durham, NC and London: Duke University Press
  • Davis, K. (1994) Reshaping the female body: the dilemma of cosmetic surgery. London: Routledge
  • Davis, K. 81997) "My body is my art", u Embodied practices: feminist perspectives on the body, London: Routledge

© 2010. SeZaM. Sva prava pridržana.